U trećoj godini života, djeca su u razvoju koji donosi mnoge promjene, a jedna od najvažnijih je razvoj emocionalne inteligencije. U ovo doba, mališani počinju prepoznavati svoje osjećaje, ali i osjećaje drugih, što je temelj za izgradnju zdravih odnosa i socijalnih vještina. Razumijevanje i regulacija emocija važni su i neizostavni dijelovi njihovog rasta. Kako to funkcionira u praksi?
Prepoznavanje emocija
Jedan od ključnih koraka u emocionalnom razvoju djeteta je prepoznavanje vlastitih emocija. U trećoj godini, djeca često iznenade roditelje svojim sposobnostima da izraze ono što osjećaju, čak i kada to ne mogu reći riječima. Primijetite kako mališani često pokazuju svoje osjećaje kroz igru ili izraze lica. Na primjer, kada se uspiju uspinjati na tobogan, njihova radost je očita. S druge strane, kada ne dobiju omiljenu igračku, mogu reagirati tugom ili ljutnjom.
Roditelji mogu pomoći djeci da prepoznaju emocije tako da ih imenuju i opisuju situacije. Kada vaše dijete gleda crtić u kojem lik plače, pitajte ga: „Kako se taj lik osjeća? Što misliš, zašto je tužan?“ Ovim pitanjem ne samo da potičete dijete na razmišljanje, već i osnažujete njegovu sposobnost verbalizacije emocija.
Regulacija emocija
Regulacija emocija je sljedeći korak, a to je vještina koja dolazi s vježbom i podrškom. Odrasli često zaboravljaju koliko je važno pomoći djetetu da se nauči nositi s izazovima. Razgovarajte s djetetom o načinima na koje se može smiriti kada je uzrujano. Na primjer, ako vidite da se dijete frustrira zbog neuspjeha u slagalici, ponudite mu praktične savjete kao što su „Pokušaj duboko udahnuti ili možda uzmi malu pauzu i igraj se s nečim drugim“.
Ponekad će vam pomoći kada djetetu ponudite sliku emocija, poput kartica na kojima su prikazani različiti izrazi lica. Na taj način, dijete ne samo da prepoznaje kako se osjeća, već može i odabrati prikladan način kako da se smiri. Možete imati karticu za sreću, ljutnju, tugu itd. U situacijama kada dijete ispoljava svoju ljutnju, pokušajte ga pitati koje bi boje ta emocija bila. Na primjer, „Možda je tvoja ljutnja crvena, a što misliš kako bi tada bilo plavo?” Ove male igre ne samo da pomažu djeci da reguliraju emocije, već ih i potiču na kreativno razmišljanje.
Uloga roditelja
Roditelji igraju ključnu ulogu u ovom procesu. Kada dijete vidi kako vi regulirate svoje emocije, automatski uči iz vašeg ponašanja. Ako se vi suočavate s frustracijama na radnom mjestu, pokažite djetetu kako se smirujete. Recite mu: „Ima dana kada se osjećam jako uzrujano, ali volim otići van na svjež zrak i udahnuti duboko“. Tako im dojmljivo pokazujete kako navigirati kroz emocionalne oluje.
Također, dijelite emocionalne trenutke sa svojom djecom. Kada se nešto lijepo dogodi, proslavite to zajedno, ali i kada se dogodi nešto loše, kao što je raskid veze ili bolest. Na taj način, djeca razvijaju sposobnost empatije i razumijevanja.
Praktične igre i vježbe
Osim razgovora, postoje i igre koje mogu pomoći djeci da prepoznaju i reguliraju svoje emocije. Igra „Kako se osjećam danas?“ može biti izvrstan način za svakodnevno razgovaranje o emocijama. Započnite dan tako da svatko u obitelji izrazi kako se osjeća. Može biti zabavno i izazovno, a pomaže djeci shvatiti da je normalno osjećati različite emocije svakog dana.
Još jedna korisna aktivnost uključuje čitanje slikovnica koje se bave emocijama. Knjige poput „Tuzna medvjedica“ ili „Mali dinosaur koji nije mogao disati“ pomažu djeci da se poistovjete s likovima i njihovim izazovima. Potaknite ih da izraze svoje misli nakon čitanja, pitajući: „Kako bi se ti osjećao/la da si bio/bila taj medvjed?“
Sve ove vježbe doprinose emocionalnom razvoju vašeg djeteta, a vi, kao roditelj, postajete njihova najvažnija podrška. Pomažete im da uče kroz igru i pozitivne interakcije, što je temelj zdravih emocionalnih odnosa i buduće socijalne interakcije. Sjetite se, ne postoji savršen roditelj, svakodnevno učimo zajedno i sa svakim korakom postajemo bolji!