Separacijska anksioznost može biti izazov za mnoge roditelje, osobito kada se susrećemo s takvim osjećajima kod svoje djece. No, važno je napomenuti da je ovo prirodan dio razvoja mališana. Kako bismo razumjeli što se točno događa i kako prepoznati signale ove vrste anksioznosti, razgovarat ćemo o nekoliko ključnih pojmova i primjera iz svakodnevnog života.
Što je separacijska anksioznost?
U osnovi, separacijska anksioznost je strah koji se javlja kada dijete napusti poznato okruženje ili se odvoji od roditelja ili glavne skrbnice. Ova anksioznost najčešće se javlja kod beba i mlađe djece, obično između šestog mjeseca i treće godine života, ali može trajati i duže kod nekih mališana. To je prirodni dio procesa odrastanja i razvoja emocionalne povezanosti s roditeljima ili skrbnicima.
Simptomi koje treba pratiti
Razlikovanje separacijske anksioznosti od običnog straha može biti izazovno, no postoje neki jasni znakovi na koje biste trebali obratiti pažnju. Ako primijetite da vaše dijete:
1. Plače ili se buni kada ga ostavljate na mjestima poput vrtića ili kod bake,
2. Vidi da se predstavlja s fizičkim simptomima kao što su bolovi u trbuhu ili glavobolja prije razdvajanja,
3. Pokazuje visok nivo stresa kada se priprema za razdvajanje ili negativno reagira na promjene u rutini,
4. Ima poteškoća u spavanju bez vas (npr. želi spavati s vama ili ne želi ostati samo u svom krevetiću),
onda je moguće da se suočava s separacijskom anksioznošću.
Kako pomoći djetetu?
Razumijevanje straha koji vaše dijete doživljava ključno je za pružanje podrške. Evo nekoliko praktičnih savjeta kako olakšati tranziciju:
Postepeno odvajanje
Umjesto da odjednom prekinete prisutnost – recimo da ga ostavite u vrtiću na cijeli dan – pokušajte s kraćim periodima odvajanja. Počnite s nekoliko minuta ili sati, a zatim polako produžujte vrijeme koje provodite odvojeni. Na primjer, možete započeti s 15 minuta prije nego što ga ostavite sat vremena.
Upoznajte drugo okruženje
Ukoliko dijete sumnja u nepoznato okruženje, potrudite se da ga kvalitetno pripremite. Posjetite vrtić ili igraonu nekoliko puta prije nego što dođe vrijeme da ga ostavite. Upoznajte ga s osobljem, drugim djecom i igračkama.
Razvijanje samostalnosti
Potičite dijete da postane neovisnije kroz male zadatke i igre. Na primjer, možete započeti s igrom skrivača, u kojoj se dijete privremeno odvaja od vas, a zatim se vraća da vas pronađe. Ova igra pomaže djeci da shvate da razdvajanje nije trajno – vi se uvijek vraćate!
Komunikacija je ključ
Razgovarajte s djetetom o njegovim osjećajima. Pitajte ga kako se osjeća kada napustite prostor ili kada ulazi u novo okruženje. Prikladni razgovori mogu umiriti njihove brige i pomoći postavljanju sigurnosnog oslonca. Ne zaboravite koristiti jednostavan jezik i biti strpljivi, jer djeca često teško izražavaju svoje emocije.
Pohvale i afirmacije
Kada vaše dijete uspješno prođe kroz razdvajanje, pohvalite ga! Ove pozitivne afirmacije mogu povećati njegovo samopouzdanje u budućim situacijama. Recite mu koliko ste ponosni na njega kada se uspješno odvoji na nekoliko minuta ili se snađe u novom okruženju.
Na kraju, imajte na umu da je separacijska anksioznost normalna faza u razvoju djeteta. Uz vašu podršku i razumijevanje, ona može prerasti i postati dio rasta i razvoja vašeg mališana. Iz dana u dan, kroz ljubav i nježnost, pomažemo im da se suoče s izazovima koje život donosi. Bit ćete iznenađeni koliko brzo mogu naučiti povjerenje da će se roditelj vratiti, bez obzira na to koliko se osjećaji čini zastrašujućima. Sretno!