Kad dijete doživi težu bolest, to iskustvo može biti iznimno traumatično ne samo za njega nego i za cijelu obitelj. Mnoge mame, tate i skrbnici pitaju se mogu li djeca razviti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) nakon borbe s ozbiljnom bolešću. Naša su djeca često dovoljno mlada da ne mogu potpuno razumjeti što se događa, no osjećaji straha, tjeskobe i nesigurnosti itekako mogu ostaviti traga na njihov emocionalni razvoj.
Što je PTSP i kako se manifestira?
PTSP je mentalno zdravstveno stanje koje se može razviti nakon što osoba doživi ili svjedoči traumatskom događaju. Za odrasle, to može uključivati razne situacije poput rata, nasilja ili smrti bliske osobe. Kod djece, međutim, simptomi mogu biti malo drugačiji i ponekad su teže prepoznatljivi. To su često ponašanja poput noćnih mora, povlačenja, izbjegavanja određenih situacija ili naopakog ponašanja. Na primjer, dijete koje je preboljelo tešku bolest može izbjegavati liječničke preglede ili se bojati povratka u bolnicu, čak i nakon što su bolest i liječenje završeni.
Kako prepoznati simptome PTSP-a kod djece?
Kao roditelj, važno je obratiti pažnju na promjene u ponašanju vašeg djeteta. Nažalost, mala djeca često ne mogu verbalizirati svoje osjećaje. Primjerice, možda će početi imati teškoće u spavanju ili gubiti interes za aktivnosti koje su im prije bile drage. Mogu postati posebno uzrujana kad čuju sirene ili vide medicinske instrumente. U tim trenucima, bliska podrška i razumijevanje roditelja su ključni.
Kako pomoći svom djetetu?
Pružanje emocionalne podrške može biti od velike pomoći. Sljedeći koraci mogu vam olakšati taj proces:
1. Otvorena komunikacija: Potaknite dijete da dijeli svoje misli i osjećaje. Iako možda ne zna pravilno izraziti svoje emocije, jednostavni razgovori o onome što je prošlo mogu pomoći. Pitajte ih kako se osjećaju i budite spremni slušati bez osuđivanja.
2. Stvorite sigurno okruženje: Djeca trebaju osjećaj sigurnosti kako bi se mogla opustiti. Održavajte rutinu, kao što su redovan san i obroci, jer to može pomoći djetetu da se osjeća stabilnijim.
3. Igrajte se zajedno: Često se igra može koristiti kao način za izraziti emocije. Uključite se u kreativne igre, kao što su crtanje ili modeliranje, kako biste potaknuli dijete da se izrazi na svoj način.
4. Dajte do znanja da su njihovi osjećaji normalni: Objasnite im da je u redu osjećati strah ili tjeskobu, te da su mnogi ljudi proživjeli slično. Možda im možete ispričati o svom iskustvu ili iskustvima bližnjih koji su prošli kroz teške trenutke.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Iako mnogi će se simptomi s vremenom povući uz podršku obitelji, ponekad je potrebna stručna pomoć. Ako primijetite da se simptomi pogoršavaju ili ne nestaju, možda bi bilo korisno konzultirati se s pedijatrom ili stručnjakom za mentalno zdravlje. Postoji mnogo terapijskih tehnika koje su specijalizirane za rad s djecom koja su doživjela traumu.
Praktični savjeti za roditelje
Dijete koje se oporavlja od bolesti može biti emocionalno ranjivo, pa prema svojim svakodnevnim aktivnostima pristupajte s dodatnom pažnjom. Imati redovite obiteljskih aktivnosti može pomoći održati povezanost. Uključite obiteljske igre, šetnje u prirodi ili zajedničko kuhanje finih obroka. To će stvoriti pozitivne uspomene koje će pomoći djetetu da se osjeća sigurnije i voljeno.
Uz sve to, upamtite da ste vi najbolje vodstvo svome djetetu. Vaša ljubav, strpljenje i podrška mogu napraviti veliku razliku u procesu oporavka. Ponekad se čini da su nam problemi preveliki, ali koliko god situacija bila teška, zlatno pravilo ostaje: zajedno ste jači. Uložite trud i energiju u svoje emocionalno zdravlje, jer sretna i stabilna obitelj čini sve razlike na svijetu.