Kada se dijete počne pojavljivati s problemima odvojenosti, to često uzrokuje zabrinutost i stres kod roditelja. Odvojenost može izazvati napetost, posebice kad dijete pokazuje strah od odlaska od roditelja, bilo da se radi o pripremama za vrtić, putovanjima ili jednostavno odlasku na drugu stranu kuće. Važno je razumjeti da je strah od odvojenosti normalna faza u razvoju djeteta, ali postoje načini kako ga olakšati.
Razumijevanje straha od odvojenosti
Svako dijete je jedinstveno i može reagirati na različite načine kada se suoči s odvojenjem. Starija, školska djeca mogu reagirati s tjeskobom, dok manja djeca, poput beba i malih klinaca, mogu biti tjeskobna kada njihovi roditelji nisu u blizini. Djeca u dobi između 6 mjeseci i 3 godine najčešće doživljavaju strah od odvojenosti, jer su u toj fazi razvoja dodatno vezana uz roditelje i skrbnike. Ova emocija može biti izrazite izražena durante vremena tranzicija, kao što su ulazak u vrtić ili dolazak novog člana obitelji.
Postavljanje rutine
Jedan od najefikasnijih načina za smanjenje straha od odvojenosti je uspostavljanje rutine. Djeca vole predvidljivost jer im to daje osjećaj sigurnosti. Neka vaša rutina uključuje jasne i postavljene korake prilikom odlaska. Primjerice, ako dijete ide u vrtić, stvorite jutarnji ritual. To može uključivati zajednički doručak, igru ili čitanje knjige. Na kraju rituala, možete mu dati zagrljaj i reći: “Vidimo se u vrtu, bit ćeš sjajan!” Ovakav pristup pomaže djetetu da se osjećaju sigurno i da zna što može očekivati.
Povjerenje i razgovor
Važno je da razgovarate s djetetom o njegovim osjećajima. Pitajte ga kako se osjeća kada ste zajedno, ali i kada niste. Djeca često nemaju riječi za svoje emocije, stoga im olakšajte i potaknite ih da izraze svoje misli i osjećaje. Na primjer, recite: “Razumijem, malo ti je teško kad te ostavim. Ali znaš, uvijek se vraćam i voli te puno!” Ovakve riječi daju djetetu do znanja da je normalno osjećati strah, ali da nije samo.
Kratke odvojenosti
Kako bi dijete razvilo otpornost na strah od odvojenosti, praktikujte kratke odvojene trenutke. Počnite s pet minuta daleko od djeteta i postepeno povećavajte vrijeme. Možete se igrati skrivanja kako bi djetetu postalo lakše shvatiti da se možete udaljiti, ali se uvijek vraćate. S vremenom će primijetiti da nema potrebe za strahom, jer se odvojenosti ne moraju bojati.
Uključivanje igara
Igre su najbolji način za učenje i rješavanje problema. Uključite igru u svoju svakodnevicu koja se fokusira na odvojenost. Na primjer, igrajte igru u kojoj jednom od vas nestaje na nekoliko sekundi, a zatim se vraća s poklonom ili nekom iznenađenjem. Ova vrsta igre pomaže djetetu da razumije da odvojenost ne mora biti zastrašujuća.
Budite uzor
Važno je da kao roditelj pokazujete kako upravljate svojim emocijama vezanim uz odvojenost. Ako bebu ostavite s dadiljom ili u vrtiću, dođite po njih s osmijehom i samopouzdanjem. Ako ste vi zabrinuti, vaše dijete će osjetiti tu tjeskobu. Pokažite djetetu kako sami saldo upravljate svojim osjećajima.
Pristupanje problemu straha od odvojenosti s ljubavlju, strpljenjem i razumijevanjem svakako će povoljno utjecati na razvoj vašeg djeteta. Poznavanje tih strategija pomoći će vam da djetetu pružite sigurnost i podršku koja mu je potrebna. Uvijek se sjetite, svako dijete je drugačije. Svaka strategija mogla bi nešto bolje funkcionirati kod jednog djeteta nego kod drugog, pa budite fleksibilni i otvoreni za promjenu kada je to potrebno. S ljubavlju i podrškom moći ćete zajedno proći kroz ovo razdoblje.